Advokat presuđenog ratnog zločinca Radislava Krstića na konferenciji Udruženja žrtava i svjedoka genocida i pokreta Majke enklava Srebrenica i Žepa....
Advokat presuđenog ratnog zločinca Radislava Krstića na konferenciji Udruženja žrtava i svjedoka genocida i pokreta Majke enklava Srebrenica i Žepa....
Udruženje žrtava i svjedoka genocida nastavlja sa analizom rada i rezultata rada pravosudnih institucija koje se bave procesuiranjem ratnih zločina u Bosni i Hercegovini. Nakon analize rada Tužilaštava u Bosni i Hercegovini i objave brošure pod nazivom: NAPREDAK ILI OPSTRUKCIJE U PROCESUIRANJU RATNIH ZLOČINA, objavili smo analizu presuda MKSJ koje se odnose na opsadu Sarajeva te objavili brošuru pod nazivom: SARAJEVO 30 GODINA BEZ OPTUŽNICE. U ovoj brošuri bavili smo se presudama MKSJ ...
Povodom 30 godišnjice od početka opsade Sarajeva, udruženje žrtava i svjedoka genocida, uradilo je sažetak presuda MKSJ/MRMKS (Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju/Međunarodni rezidualni mehanizam za krvične sudove) koje se odnose na zločine u opkoljenom Sarajevu. Brošura sadrži najvažnije pravosnažne i konačne zaključke MKSJ/MRMKS o opsadi Sarajeva,glavnog grada Bosne i Hercegovine i to iz četiri presude. Radovanu Karadžiću ,Ratku Mladiću,Stanislavu Galiću i...
GENOCID
Zločin genocida definisan je u članu 2. Konvencije o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida (1948.) kao “bilo koje od sljedećih djela počinjena s namjerom da unište, u cijelosti ili djelomično, nacionalnu, etničku, rasnu ili vjersku grupu kao takvu: ubijanje pripadnika grupe; nanošenje teških tjelesnih ili duševnih povreda pripadnicima te grupe; smišljeno nametanje pripadnicima grupe životnih uslova koji dovode do njenog fizičkog uništenja, u cijelosti ili djelimično; uvođenje mjera kojima je cilj sprječavanje rađanja unutar grupe;. [i] prisilno premještanje djece iz jedne u drugu grupu. “
SILOVANJE
Međunarodno pravo još uvijek nije usaglasilo definiciju silovanja. Kao takvo još uvijek je u slučajevima silovanja potreban međunarodni i nacionalni pristup. U slučaju rata u Bosni i Hercegovini 1992-95, prema statutu Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, silovanje je okvalifikovano kao zločin protiv čovječnosti. Statut definira silovanje uz seksualno ropstvo, prisilnu prostituciju, prisilnu trudnoću, ili bilo koji drugi oblik seksualnog nasilja slične težine kao čin kršenja međunarodnog humanitarnog prava.
GROBNICE
Ujedinjene nacije definirale su masovnu grobnicu kao ukopno mjesto (jamu) koje sadrži tri ili više žrtava izvršenja. U slučaju rata u Bosni 1992-95, u opseg definicije uključen je pojam sekundarna i tercijarna masovna grobnica – grobnica koje sadrže žrtve pogubljenja čiji su posmrtni ostaci prisilno izmješteni iz primarne masovne grobnice i čiji su posmrtni ostaci rastrgani između primarne, sekundarne i tercijarne masovne grobnice. ICMP u BiH je uzela primat u DNK identifikaciji posmrtnih ostataka žrtava iz masovnih grobnica.
LOGORI
Muzej Holokausta SAD-a dijelomično je definirao pojam koncentracioni logor koji se odnosi na logor u kojem se ljudi, prvenstveno civili, drže u pritvoru ili ograničeni, u teškim uslovima i bez pravne norme za njihovo hapšenje i zatočenje koji su prihvatljivi u uslovima ustavne demokratije. U slučaju rata u Bosni 1992-95., koncentracioni logori uspostavljeni su diljem zemlje u kojima su ljudi zatočeni i ubijani pod ekstremnim uvjetima koji su uključivali mučenja, silovanje, izgladnjivanje, prisilni rad i masovna pogubljenja. Posmrtni ostaci žrtava razmješteni su u primarne, sekundarne i tercijarne masovne grobnice.
ETHNIČKO ČIŠČENJE
Termin u širem smislu se definiše kao pokušaj da se stvori etnički homogeno geografsko područje kroz deportaciju, prisilno premještanje ili ubijanje pripadnika određene etničke grupe. Također, ponekad, uključuje uklanjanje fizičkih ostataka ciljne grupe kroz uništavanje spomenika, grobalja, bogomolja i svetinja.
ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI
Prvo pravno korištenje termina zabilježeno je tokom suđenja za zločine počinjene tijekom Drugog svjetskog rata pred Međunarodnim vojnim sudom (IMT) u Nirnbergu. Od Nirnberškog procesa, u 1996. Komisija za međunarodno pravo izradila je nacrt definicije u “Kod-u” definiravši zločin protiv čovječnosti kao: ubistvo, istrebljenje, mučenje, ropstvo, progon na političkoj, rasnoj, vjerskoj ili nacionalnoj osnovi, institucionalizirane diskriminacije, proizvoljnu deportaciju ili prisilno premještanje stanovništva, proizvoljno zatočenje, silovanje, prisilnu prostituciju i druga nečovječna djela počinjena na sistematičan način ili u velikoj mjeri podsticana ili naređena od strane vlade ili od bilo koje organizacije ili grupe. Statut Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY) proširio je listu krivičnih djela u koju je uvrstio zatvaranje, mučenje i silovanje.
KONVENCIJA GENOCIDA
Konvencija o sprječavanju i kažnjavanju genocida, koju je usvojila Generalna skupština Ujedinjenih nacija 9. decembra 1948. godine definirala je zločin genocida u pravnom smislu. Član III Konvencije definisao je kažnjiva djela koja uključuju: (A) genocid; (B) udruživanje radi počinjenja genocida; (C) direktno i javno podsticanje na počinjenje genocida; (D) pokušaj genocida; (E) saučesništvo u genocidu. U članu IV navedeno je da će “osoba koja je počinila genocid ili bilo koje drugo djelo navedeno u članu III biti kažnjena, bilo da je državni rukovodilac, javni službenik ili privatna osoba.”
ZLOČINAČKI PODUHVAT
Pravna doktrina korištena od strane Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju da bi se procesuirali politički i vojni lideri za masovne ratne zločine, uključujući i genocid, počinjene tokom ratova u bivšoj Jugoslaviji 1991-1999. Ova doktrina smatra svakog člana organizovane grupe individualno odgovornim za zločine počinjenje od strane grupe u okviru zajedničkog plana ili namjere. Na primjer, “ako troje ljudi počini pljačku banke i jedan fatalno usmrti nekoga u procesu, zakon smatra da su svi krivi za ubistvo.” Koncept “kolektivne odgovornosti”, u kojoj više osoba može dijeliti odgovornost i kaznu za postupke druge osobe nije univerzalno prihvaćen i smatra se od strane nekih oblikom kršenja ljudskih prava, dok ga drugi smatraju pravdom.
U slučaju Krstić pred MKSJ, Tužilaštvo je definisalo deportaciju kao “prisilno raseljavanje civila iz područja u kojem su zakonito prisutni bez osnova dopuštenog međunarodnim pravom”. Član 2 (g) Statuta MKSJ-a, članovi 49 i 147 Ženevske konvencije o zaštiti građanskih osoba u vrijeme rata (Četvrta ženevska konvencija), član 85 (4) (a) Dopunskog protokola I, član 18 KMP Nacrta kodeksa i član 7 (1) (d) Statuta Međunarodnog krivičnog suda osudili su deportaciju ili prisilno premještanje zaštićenih osoba. Osim toga, član 17 Protokola II osuđuje “preseljenje” civila. Definiciju je dodatno pojasnilo Pretresno vijeće ICTY-a izjavivši da je “svako nasilno raseljavanje po definiciji traumatično iskustvo koje uključuje napuštanje doma, gubitak imovine i prinudno raseljenje na drugu lokaciju.”
TRAUMA
Ratna trauma odnosi se na individualna iskustva i preživljavanje rata. Užasavajuća iskustva ratnog preživljavanja kreću se u rasponu od simptoma koji utiču na zacjeljivanje do obračuna s prošlošću. Ostavlja dugoročne zdravstvene i psihičke posljedice u smislu post-traumatskog stresnog poremećaja, sa kojim se osobe moraju suočavati.
ELITOCID
Sistematska eliminacija najistaknutijih rukovodećih članova zajednice koja cilja na političke, intelektualne i poslovne lidere s namjerom da djelimično ili u potpunosti uništi određenu (etničku, rasnu, nacionalnu ili vjersku) zajednicu. Dr. Gratz naglašava da je u genocidu ” esancijalni element identifikacije je sistematski organizovana akcija… detektovana pojava organizacije i planiranja.”
DOKAZI
Prikupljanje i kriminalistička analiza iskaza svjedoka, činjenica zabilježenih na mjestu zločina i masovnim stratištima, zaplijena dokumentacije i bilo kojih informacija koje se odnose na zločin koji će omogućiti istražiteljima da dokažu da je zločin počinjen. U slučaju BiH, iskazi svjedoka i masovne grobnice bili su i još su uvijek ključni za krivično gonjenje počinilaca ratnih zločina.
KULTUROCID
Sistematsko uništavanje kulturnih, obrazovnih i vjerskih spomenika sa namjerom da se dijelimično ili cjelini uništi određena (etnička, rasna, nacionalna ili vjerska) zajednica. U slučaju BiH, tokom rata uništeno je 2.956 spomenika.
NEGIRANJE
Pokušaj da se negiraju ili minimiziraju počinjeni zločini kao što su genocid i zločini protiv čovječnosti. U slučaju BiH, genocid u Srebrenici negiraju i politički predstavnici manjeg entiteta, Republike Srpske, kao i predstavnici civilnog društva, uprkos činjenici da su i ICTY i ICC masovna ubistva u Srebrenici okvalifikovali kao genocid.
DEKLARACIJA LJUDSKIH PRAVA
Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima koju je usvojila Generalna skupština Ujedinjenih naroda 10. decembra 1948. – rezolucija 217 (III) zajednički je standard osnovnih ljudskih prava za sve narode i nacije da su univerzalno zaštićeni. Deklaracija je prepoznala urođeno dostojanstvo i jednaka i neotuđiva prava svih članova ljudske porodice kao temelj slobode, pravde i mira u svijetu. Deklaracija je u 30 članaka definisala fundamentalna prava i utrla put za usvajanje međunarodnih konvencija i za angažman međunarodnog prava u zaštitnim mjerama ljudskih prava.
LJUDSKA PRAVA
Ujedinjene nacije definirane su ljudska prava kao prava koja su neodvojiva od svih ljudskih bića, bez obzira na narodnost, prebivalište, spol, nacionalnu ili etničku pripadnosti, boju kože, religiju, jezik, ili bilo koji drugi status; da ljudska bića imaju podjednako pravo na ljudska prava bez diskriminacije. Sva ova prava međusobno su povezana, međusobno zavisna i nedjeljiva. Ljudska prava su često izražena i zajamčena zakonom, u obliku ugovora, međunarodnom običajnom pravu, opštim principima i drugim izvorima međunarodnog prava. Kako je dalje definisano, međunarodno pravo o ljudskim pravima nalaže obaveze vladama da se ponašaju na određeni način ili da se suzdrže od određene radnje, u cilju promocije i zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda pojedinaca ili grupa.
MEĐUNARODNO PRAVO
Međunarodno pravo odnosi se na skup pravnih normi kojim se regulišu odnosi u međunarodnoj zajednici od strane priznatih subjekata. Međunarodno pravo obuhvata dvije pravne discipline: međunarodno javno pravo i međunarodno privatno pravo. Međunarodno javno pravo uređuje odnose među državama i međunarodnim organizacijama i odnosi se na područja kao što su ljudska prava, ugovorno pravo, pravo mora, međunarodno kazneno pravo i međunarodno humanitarno pravo.
MEĐUNARODNO HUMANITARNO PRAVO
Ranije nazivano ratno pravo ili pravo oružanih sukoba, je skup pravila koja traže, iz humanitarnih razloga, ograničenje posljedica oružanog sukoba i rata. Reguliše ponašanje i odgovornost zaraćenih država, neutralnih država i pojedinaca uključenih u ratovanje u odnosu jednih prema drugima, kao i u odnosu na zaštićene osobe, pri čemu se u pravilu misli na civile.
ŽENEVSKE KONVENCIJE
U četiri Ženevske konvencije propisan je postupak prema civilima i ratnim zarobljenicima u oružanom sukobu. Obređuje pravila za poboljšanje položaja ranjenika i bolesnika u oružanim snagama u ratu i brodolomaca oružanih snaga na moru. Propisuje postupanje s ratnim zarobljenicima – štiti pripadnike oružanih snaga koji su zarobljeni. Konvencija o zaštiti civila u vrijeme rata – Ustanovljuje pravila o zaštiti civilnog stanovništva, posebno o postupanju prema civilima na okupiranom području, prema onima lišenima slobode, te okupaciji općenito.
PRAVILA MEĐUNARODNOG HUMANITARNOG PRAVA
Vojnici nesposobni za borbu i osobe koje ne sudjeluju u neprijateljstvima trebaju biti zaštićeni. Zabranjeno je ubiti ili ozlijediti protivnika koji se je predao ili koji je onesposobljen za borbu. Strane u sukobu moraju medicinski zbrinuti i zaštititi ranjene i bolesne koji se nalaze pod njihovim nadzorom. Zarobljeni vojnici i civili se moraju zaštititi od nasilja i osvete. Nitko ne smije biti podvrgnut mučenju, tjelesnoj kazni niti okrutnom ili ponižavajućem postupku ispitivanja. Sukobljene strane moraju stalno razlikovati civilno stanovništvo i vojnike. Napadi se moraju usmjeriti na isključivo vojne ciljeve. U slučaju rata u BiH ne samo da se nisu poštovale odrednice Međunarodnog humanitarnog (ratnog) prava, već su većinske žrtve rata bili civili. Bolnice, škole i stambeni objekti, bili su stalna meta granatiranja. Najduža opsada jednog grada u modernoj historiji pogodila je stanovnike Sarajeva koji su 43 mjesaca za vrijeme njenog trajanja bili izloženi granatiranju, snajperskim hicima, te su im uskraćivane elementarne životne potrepštine: hrana, voda i energija.
SVJEDOCI
Pojedinac ili pojedinci koji pružaju dokaze u sudskim postupcima pred sudom; koji pod zakletvom daju svjedočanstva u sudskim postupcima u kontekstu onoga što su iskusili, vidjeli, čuli ili na drugi način posmatrali. U slučaju BiH, svjedočenja od strane preživjelih pred MKSJ bila su ključna za krivično gonjenje počinilaca genocida i ratnih zločina.
TRANZICIJSKA PRAVDA
Ujedinjene nacije definirale su tranzicijsku pravdu kao “cijeli niz procesa i mehanizama u vezi sa pokušajem društva da se suoči sa nasljeđem široke skale zloupotreba u prošlosti, kako bi se osigurala odgovornost, zadovoljila pravda i pomirenje.” Tranzicijska pravda se temelji na ljudskim pravima, međunarodnom humanitarnom pravu, međunarodnom krivičnom pravu, međunarodnom pravu izbjeglica, državnim zakonima i pristupima za suočavanje sa prošlošću.
MKSJ
Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) je sud Ujedinjenih nacija koji se bavi ratnim zločinima počinjenim tokom 1990-ih na prostoru bivše Jugoslavije. Osnovan je 1993. godine i nepovratno je promijenio tok međunarodnog humanitarnog prava. Osigurao je žrtvama priliku da izraze užase kojima su svjedočili i iskusili. Do danas je osudio brojne počinioce zločina genocida, zločina protiv čovječnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja.
UN ENKLAVE
Zaštićena zona, tj. enklava, neslužbeni je termin koji obuhvata pokušaj da se neko područje proglasi zabranjenim za vojno djelovanje. Četvrta Ženevska konvencija iz 1949. god. i Dodatni protokol I predviđa tri glavna područja: zone bolnica, neutralne zone i demilitarizovane zone. Ovi sporazumni ugovori zahtijevaju saglasnost zaraćenih strana, zavise od potpune demilitarizacije, a ne predviđaju nikakav odogovor za odbranu područja. U slučaju rata u Bosni i Hercegovini 1992-95., uspostavljeno je šest sigurnih područja. Srebrenica je bila jedna od njih. 11. jula 1995. godine, Srebrenicu – zaštićeno UN područje zauzimaju srpske snage koje vodi Ratko Mladić, koje potom pogubljuju više od 8.000 muškaraca i dječaka bosanskih Muslimana. Haški tribunal i Međunarodni sud pravde su za ovaj zločin presudili da je genocid.
CIVILI
Osobe koje tijekom oružanih sukoba ne pripadaju oružanim snagama ili drugim vojnim fomacijama. Za razliku od vojnika nisu obučeni u vojne uniforme. Prema odredbama Ženevske konvencije i Haškom pravilniku tijekom oružanog sukoba stupaju na snagu posebna pravila za zaštitu civila, koje navode da civili ne mogu biti ubijani, mučeni, silovani niti podvrgnuti bilo kojem vidu zastrašivanja.
RASELJENI
Pojedinac ili grupa ljudi koji su bili prisiljeni napustiti svoje domove zbog rata, sukoba i nasilja ili su raseljeni unutar svoje zemlje. U slučaju Bosne i Hercegovine, u periodu 1992 -1995. raseljeno je više od dva miliona ljudi. Članom 7 (1) (d) Statuta Međunarodnog krivičnog suda osuđene su sve deportacije ili prisilno premještanje zaštićenih osoba.
SUOČAVANJE SA PROŠLOŠČU
Proces koji se bavi suočavanjem sa državnim zloupotrebama u ratnoj prošlosti, kao i traumatskim iskustvima u svim područjima ekonomije, politike, obrazovanja i kulture. Direktno se bavi historijskim narativima, komemoracijama, različitim percepcijama i razumijevanjem, obnovom društva, izgradnjom zajednice i po mogućnosti zajedničkim historijskim pamćenjem.
DJECA RATA
Pojedinac koji je kao dijete preživio rat i odrastao tokom rata. U slučaju BiH, djeca su zatvarana u koncentracione logore, silovana i ubijana.