Udruženje žrtava i svjedoka genocida
Udruženje žrtava i svjedoka genocida osnovano je 11. jula 2010. godine kao dobrovoljno, multinacionalno, vanstranačko i nevladino Udruženje građana. Osnovano je sa idejom da se pomogne u rasvjetljavanju i dokazivanju istine o agresorskom djelovanju od 1992. do 1995. godine na području Bosne i Hercegovine, otkrivanju masovnih i sekundarnih grobnica, otkrivanju počinitelja zločina i pronalaženju potencijalnih dokaza i svjedoka minulih zločina, podizanju svijesti javnosti o pristupu pravdi, promovisanju mehanizama tranzicijske pravde kao neophodni preduvjeta za pomirenje, ali i pomoći žrtvama torture i članovima porodica žrtava u pravnoj, socijalnoj, humanitarnoj, znanstvenoj i zdravstvenoj sferi njihovog ostvarivanja u skladu sa standardima utvrđenim međunarodnim konvencijama te u skladu sa Ustavom i zakonima Federacije Bosne i Hercegovine.
Ciljevi udruženja
• promoviranje i zaštita kulturnih, duhovnih, nacionalnih, imovinskih i drugih prava članova Udruženja;
• valorizacija i unapređenje univerzalnih ljudskih prava i osnovnih građanskih sloboda članova Udruženja u političkoj, pravnoj, socijalnoj, humanitarnoj, znanstvenoj i zdravstvenoj sferi njihovih ostvarivanja;
• zalaganje za ravnopravnost i jednakopravnost konstitutivnih naroda i građana Bosne i Hercegovine;
• zaštita i očuvanje osnovnih vrijednosti duhovnog, kulturnog i nacionalnog identiteta članova Udruženja u skladu sa standardima utvrđenim međunarodnim konvencijama, te u skladu sa Ustavom i zakonima Federacije Bosne i Hercegovine;
• zaštita članova Udruženja od eventualne odmazde i osvete zbog njihovog svjedočenja u pravosudnim procedurama protiv optuženika za ratni zločin i zločin GENOCIDA;
• pružanje financijske i materijalne pomoći žrtvama i svjedocima torture, kao i njihovim porodicama.
O torturi i genocidu
DEFINICIJA TORTURE
Prema Tokijskoj deklaraciji WMA definirana je tortura 1975. godine kao:“Namjerno, sistematsko ili nemilosrdno zadavanje fizičke i mentalne patnje od strane jedne ili više osoba koje djeluju same ili po naređenju bilo kog autoriteta, ili iz bilo kog drugog razloga, da bi prisilile drugu osobu da da informacije ili priznanje.”
Prema konvenciji UN-a izglasanoj 1948. godine, a koju je ratificirao veliki broj država 1984. godine tortura je definirana kao:“Čin koji prouzrokovanjem fizičkog i mentalnog bola ili patnje ima za cilj da žrtva oda informaciju ili priznanje, čin koji kažnjava žrtvu za nešto što je žrtva ili neka treća osoba učinila ili je osumnjičena da je učinila, čin koji ima namjeru da osobu zastraši ili prisili na nešto ili da mučenjem žrtve zastraši neku treću osobu, čin torture iz razloga diskriminacije bilo koje vrste kada taj bol ili patnju zadaje osoba uz pristanak i saglasnost osoba koje su službeno ovlaštene.”
TORTURA U BOSNI I HERCEGOVINI
Tortura ostavlja psihološke, fizičke i socijalne posljedice na preživjelog.
Psihološke posljedice širokog su dijapazona: od osjećanja stida i krivnje, sniženog samopouzdanja, samopoštovanja, noćnih mora, teškoća u koncentraciji, oslabljene memorije, anksioznosti, depresije, somatizacije, do simptoma PTSD, te komplicirane forme PTSD (Complex PTSD – Post-torture sindrom) gdje se javljaju i trajne promjene ličnosti. Promjene ličnosti su i krajnji cilj torture, da se osobi utisne u memoriju da je uništena i da nikada više nakon torture neće biti ista osoba.
Socijalne posljedice proizlaze iz prethodno navedenih oštećenja, a obuhvataju nesigurnost, povlačenje, nesnalaženje u okruženju, oštećeno funkcioniranje u partnerskom odnosu, u porodici, kao i prema djeci, te radnu nefunkcionalnost.
POSLJEDICE TORTURE
Masovna tortura u BiH je provođena u sklopu ratne strategije etničkog čišćenja teritorija i dokazanog genocida populacije druge etničke pripadnosti.
UTICAJ RATA NA PSIHOLOŠKI RAZVOJ I ZDRAVLJE DJECE I ADOLESCENATA
Glavni zaključci istraživanja britanskih psihologa i psihoanalitičara tokom i nakon Drugog svjetskog rata, kao i studija koje su se desile u Izraelu, Palestini, Sjevernoj Irskoj, Mozambiku i drugim ratnim zonama u posljednjem stoljeću su:
Djeca i adolescenti reaguju različito na ratna događanja: njihove reakcije zavise o njihovom uzrastu, o razvojnoj fazi i emotivnim i kognitivnim sposobnostima; o spolu; o cjelovitosti porodice ili osobe za koju se vežu; o tome da li je dijete pretrpjelo ozbiljne fizičke ozljede; o blizini ratnih dešavanja i tipu ratnog iskustva; i o mogućnosti za oporavak nakon događaja. Štaviše, poznato je da djeca i adolescenti na ratni stres reaguju različitim oblicima ponašanja, poremećajima i psihološkim problemima, odnosno da ne reaguju na ratnu traumu samo simptomima posttraumatskog stresnog poremećaja (Jensen i Shaw, 1993; Boardman, 1994; Milgram, 1982).
Također, polazeći od premise da rast i razvoj ličnosti pod vanrednim prilikama kao što su ratne, nedvojbeno predstavlja psihotraumatizirajuću klimu i da se populacija koja se našla pod takvim vanjskim uvjetima u principu smatra visoko traumatiziranom, pretpostavlja se i da su moguće trajne negativne posljedice po mentalno zdravlje populacije u razvojnom dobu.
0
Ukupan broj žrtava koji nije konačan...
DEFINICIJA GENOCIDA
Genocid je, u najširoj definiciji, namjerno uništavanje socijalnog identiteta. Razni subjetki su genocid često definisali u užem smislu. Jedan od takvih pristupa je ograničavanje genocida na namjerno ubijanje, pristup koji je prva formalna definicija genocida pod ženevskom konvencijom odbacila kao nepotpun. Ženevska konvencija je ograničila socijalne identitete u definiciji na nacionalne identitete. Drugi su ograničili genocid na etnicitet, rasu i religiju kao socijalne identitete. Ponekad su i politički identiteti pokriveni definicijom. Rastom anti-nacionalističkih sentimenata, nacionalni identitet često biva identifikovan razlogom genocida, te je socijalni identitet namjerno ciljan kao meta od strane politika koje se bore protiv genocida. Očito je da apsolutan koncenzus ne postoji u vezi sa preciznom definicijom genocida.
Riječ genocid je 1943. prvi put upotrijebio Raphael Lemkin (Rafael Lemkin) (1900.-1959.), Poljak i Židovski učenjak u polju pravnih pitanja. Riječ ima korijen u grčkoj riječi genos(porodica, pleme, rasa) i latinskoj riječi occidere (masakrirati). U ishodu Holokausta, Lemkin je uspješno proveo kampanju za univerzalno prihvatanje međunarodnih prava, definišući i zabranjujući genocid. Konvencija o prevenciji i kaznama za krivično djelo genocida, koja je usvojena od strane Generalne Skupštine UN-a je postigla ovaj cilj 1948., stupajući na snagu 1951. godine.
STEPENI U RAZVOJU GENOCIDA I NAPORI DA SE ON PREDUPRIJEDI
Prema dr Gregory Stenton, predsjedniku Genocide Watch, genocid se razvija u osam etapa:
- Razvrstavanje (klasifikacija): ljudi se dijele na “mi” i “oni”. “Glavna preventiva u ovom ranom stadijumu jeste razvijanje univerzalnih institucija koje prevazilaze… podjele.”
- Označavanje (simbolizacija): “Skupa sa mržnjom, članovima prokaženih grupa (parija) mogu protivno njihovoj volji biti nametnuta obilježja (simboli)… U cilju borbe protiv obilježavanja, simboli mržnje mogu biti zakonski zabranjeni… kao i govor mržnje.”
- Obeščovječavanje (dehumanizacija): “Obeščovječavanjem se prevazilazi normalna ljudska odbojnost prema ubistvu.”
- Organizovanje: “Genocid je uvek organizovan… Posebne vojne, paravojne ili policijske jedinice se često obučavaju i naoružavaju… Kako bi se suprotstavili ovom stadijumu, članstvo u ovakvim policijama mora biti zabranjeno zakonom.”
- Polarizovanje: “Grupe koje stoje iza mržnje emituju polarizujuću propagandu… Preventiva može značiti zaštitu bezbednosti umjerenih vođa ili pomoć grupama za ljudska prava…”
- Identifikovanje: “Žrtve se identifukuju i izdvajaju zbog svoje etničke ili vjerske pripadnosti… Na ovom stupnju, mora se jasno pozvati na uzbunu protiv genocida…”
- Istrebljivanje: “Na ovom stupnju, samo hitna, brza i nadmoćna oružana intervencija može zaustaviti genocid. Moraju biti uspostavljene stvarne sigurne zone ili koridori za evakuaciju izbjeglica sa teško naoružanom međunarodnom zaštitom.”
- Poricanje: “Počinioci… poriču da su počinili ikakav zločin… Odgovor na poricanje jeste kazna izrečena pred međunarodnim tribunalom ili državnim sudovima.”
RATOVI U BIVŠOJ JUGOSLAVIJI
Tokom ratova u bivšoj Jugoslaviji bilo je više ratnih zločina na njenzinoj teritoriji. Jedan od njih je Srebrenica, gdje je preko 8000 muških Bošnjaka ubijeno. Ova ubistva su se dešavala od 11. jula 1995 pa do narednih dana nakon što su snage bosanskih Srba stekli kontrolu nad do tad zaštićenoj enklavi Srebrenica i Žepa pod zaštitom UN snaga, Holandskih mirovnjaka.
Dana 26. februara 2007 opisao je Međunarodni sud pravde u Den Hagu, glavni pravni organ u okviru Ujedinjenih nacija, da je masakr u Srebrenici u julu 1995 genocid.