II Međunarodna konferencija na temu: Prepreke u procesuiranju ratnih zločina

14. maja 2016. godine u Sarajevu, počela je II Međunarodna konferencija pod nazivom “Prepreke u procesuiranju ratnih zločina“. Konferencija je okupila više od 40 predstavnika pravosuđa, međunarodnih pravnih eksperata, vlasti i međunarodne zajednice, u organizaciji Udruženja žrtava i svjedoka genocida i Udruženje Pokret Majke enklave Srebrenica i Žepa, uz podršku Misije OSCE-a u Bosni i Hercegovini.

Učesnici konferencije su članovi Komisije Ujedinjenih naroda za međunarodno pravo: Prof. Ernest Petrič, prof. Sean D. Murphy, prof. Mathias Forteau, prof. Dire Tladi, glavni tužilac Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju Serge Brammertz, Fermin Cordoba v.d. direktora Odjela za ljudska prava misije OSCE-a BiH, Amir Ahmić, oficir za vezu sa MKSJ i Enis Omerović, mr. međunarodnog javnog prava.

Konferencija je ekspertnog tipa, a ima za cilj prevazilaženje zastoja u procesuiranju ratnih zločina. Konferencija će u IV sesije obraditi ranije identifikovane prepreke pri procesuiranju ratnih zločina u BiH.

Nakon uspješno održanog prvog dijela konferencije na kojoj su svoje stručne radove iznijeli pravni eksperti,  komisija u sastavu:

Enis Omerović, mr. međunarodnog javnog prava, mr. Amir Ahmić, oficir za vezu sa Međunarodnim krivičniim sudom za bivšu Jugoslaviju i Murat Tahirović, predsjednik Udruženja žrtava i svjedoka genocida sublimirali su iznesene ekspertize i donijeli niz zaključaka koji će biti poligon za zahtjeve upućene sudskoj, zakonodavnoj, izvršnoj vlasti kao i meritornim institucijama kako bi se otkočio proces suđenja za ratne zločine. Konferencija je imala za cilj predstavljanje stručnih pravnih mišljenja o evidentiranim preprekama, kao i utvrđivanje njihove ustavnosti.

Zaključci:

1. Pokrenuti inicijativu na državnom nivou kojom bi se amendirao Ugovor o izručenju državljana optuženih i osuđenih za krivična djela organizovanog kriminala, korupcije, pranja novca i druga teška krivična djela; sklopljenog između BiH i Republike Srbije 2013. godine, na način da se ovim Ugovorom obuhvate i ratni zločini.

2. Onemogućiti pokretanje paralelnih istraga u predmetima ratnih zločina.

3. Nadzorni organ za praćenje provođenja Državne strategije za rad na predmetima ratnih zločina, treba u skladu sa svojim ovlaštenjima predmete kategorije „A“ pravila puta Rimskog sporazuma staviti na listu apsolutnih pririteta u okviru Strategije. Navedeni predmeti trebaju biti u isključivoj nadležnosti Suda i Tužilaštva BiH.

Predmeti kategorije „A“ trebaju biti pravosnažno okončani do 2023. godine.

4. Ukoliko se do kraja 2016. gore navedeni zaključci ne realizuju smatrat ćemo neophodnim formiranje međunarodnog Tribunala sa sjedištem u Sarajevu sa proširenim ovlaštenjima na prostoru bivše SFRJ koji bi bio pod ingerencijom Ujedninjenih nacija.

Zaključke su prihvatili svi učesnici konferencije sa izuzetkom predstavnika OSCE-a Francesco-a de Sanctis-a koji nije imao ovlaštenje da prihvati zahtjeve u ime OSCE-a. Nabrojani zaključci biće upućeni na adrese Suda BiH, Tužilaštva BiH, Predsjedništva BiH, visokog predstavnika i Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju.

Po izlaganju problematike procesuiranja ratnih zločina u viđenju članova UN komisije za međunarodno pravo, čuli smo svjedočenje preživjelog logoraša Amira Omerspahića koji je bio zatočen u logoru Šljivovica u Srbiji. Omerspahić je ukazao da su logori u Srbiji u kojima su bili zatočeni Bošnjaci iz Srebrenice i Žepe direktan dokaz umješanosti Srbije u rat u BiH koji međunarodna zajednica odbija da prizna.

Prikazan je film “Pucanj u dušu”, koji se bavi silovanjem kao dijelom ratne strategije s ciljem unižavanja, razdiranja i skrnavljenja određene društvene zajednice. Ovaj potresan film nikoga od prisutnih nije ostavio ravnodušnim. Dokumentarno – igrani film snimljen u organizaciji Udruženje žrtava i svjedoka genocida i udruženja Pokret “Majke enklava Srebrenica i Žepa”.

“Nikada nisam popila kafu u svom rodnom gradu.”

NN osoba, kćerka zaštićenog svjedoka, na konferenciji je po prvi put progovorila o posljednicama koje je na nju ostavilo višestruko silovanje njene majke. Grad u kojem se rodila, nikada nije posjetila, zbog straha da će se i njoj desiti užasi koje je proživjela njena majka. Ljudi koji su silovali njenu majku nikada nisu osuđeni, u gradu u kojem su se silovanja odigrala i danas slobodno šetaju. Uspješni su biznismeni i narodni heroji. Njena majka zarobljena je kada je njoj bilo tek nekoliko mjeseci, naredni put kad ju je vidjela bilo joj je četiri godine. Svjedočenjem NN osobe završen je zvanični dio konferencije, nakon čega smo sa delegacijom UN-a posjetili Srebrenicu.