Još 500 Stanića na “A” listi izgubljeno u pravosudju BiH
Shodno “Pravilima Puta Rimskog Sporazuma” nadležni organi BiH su podnijeli Međunarodnom Tribunala u Hagu prijavu protiv Milenka Stanića da je izvršio teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava.
Međunarodni Tribunal u Hagu je 25. Septembra 1997. godine vlastima BiH dostavio svoje mišljenje (Br.971682/GB//CS/la-RR195) u kojem je zauzeo stav da “postoji dovoljno dokaza po međunarodnim standardima da se pruži razumna osnova za vjerovanje da je Milenko Stanić počinio ozbiljna kršenja međunarodnog humanitarnog prava” i Milenka Stanića svrstao u kategoriju “A” te dozvolio krivični progon Stanića pred nadležnim pravosudnim organima BiH.
Dana 23.10.1997. godine ime Milenka Stanića sa još 29 imena osumnjičenih osoba za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava je dostavljeno u Federalno ministarstvo pravde F/BiH na ruke Safeta Pašića, zamjenika ministra pravde na dalju proceduru i krivični progon u BiH. Prilikom prenošenja nadležnosti s Međunarodnog Tribunala u pogledu “Pravila Puta Rimskog Sporazuma” na tek formirano Tužilaštvo BiH u 2004. godini, uz tadašnju podršku Predsjedništva BiH, ime Milenka Stanića je predato Tužilaštvu BiH i Marinku Jurčeviću, tadašnjem Tužiocu i ime Milenka Stanića je evidentirano 27. aprila 2004. godine u evidencijama Tužilastva BiH. Tadasnji Tužilac Marinko Jurčević umjesto da prioritetno i urgentno postupa po dostavljenim predmetima Međunarodnog Tribunala, koji uključuje i premet protiv Milenka Stanića, on u decembru 2004. godine usvaja Pravilnik o pregledu predmeta ratnog zločina i izdaje zadatke svim tužilaštvima da ponovo pregledaju sve premete ratnog zločina koje je pregledao Međunarodni Tribunal od 1996.-2004. godine. Ovakva akcija Jurčevića, između ostalog i danas ima za posljedicu zastoja i očigledne propasti državne strategije za ratni zločin. Preko 500 predmeta svrstanih u kategoriju “A”, kao što je i predmet protiv Milenka Stanića se nalazi “zaboravljeno”’ u ladica RS-a i evidencijama tužilaštava, a radi se o osumnjičenicima iz reda srpskog naroda.
Ime Milenka Stanića od 1997. do danas stoji u ladicama pravosudnih organa Bosne i Hercegovine, a za to vrijeme Milenko Stanić je dobrovoljno dva puta svjedočio pred Međnarodnim Tribunalom u ulozi svjedoka odbrane Radovana Karadžića, potom Ratka Mladića.
U svojim dobrovoljnim svjedočenjima pokušao je Karadžića i Mladića amnestirati od odgovornosti za počinjene zločine, a pokušao je i sebe amnestirati od odgovornosti za zločine počinjene u Vlasenici.
Pokušavajući pomoći Karadžiću i Mladiću svojim svjedočenjima je pokušao optužiti legalne organe BiH za rat u BiH, te da je tadašnji predsjednik Predsjednistva RBiH krivac za stradanje i iseljavanje Bošnjaka s teritorije općine Vlasenica. O vjerodostojnosti svjedočenja Stanića pred Međunarodnim Tribunalom najbolje govori stav sudija Međunarodnog Tribunala koje su upozorile Stanića da će odustati od njegovog svjedočenja ukoliko bude izbjegavao odgovore na postavljena pitanja Tužioca, nakon čega je Stanić potvrdio da je imao informacije o preko 800 zatočenih Bošnjaka o čemu je obavijestio Mladića i Karadžića i priznao postojanje logora Sušica koje je pokušao nazvati “prihvatnim centrom.”
Autentičnost svjedočenja Milenka Stanića će se najbolje potvrditi na predstojećoj presudi protiv Radovana Karadžića.
Pozivamo Tužilaštvo BiH da hitno otvori istragu protiv Milenka Stanića ali i istrage za sve predmete Međunarodnog Tribunala kategorije “A” koje se nalaze zaključane u ladicima, kao što se nalazi i predmet protiv Milenka Stanića.