U isčekivanju presude, panika u RS-u

 

Kao što je već poznato, Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju zakazao je za 24. mart izricanje presude Radovanu Karadžiću, koji je optužen za ratne zločine, uključujući genocid  u Bosni i Hercegovini. U isčekivanju presude veliki broj reakcija se odnosi na činjenice pocinjenog zlocina, očekivanja žrtava te da li će presuda doprinijeti pomirenju, osim u RS-u. Proteklih nekoliko dana političari iz RS-a, ničim izazvani, panično najavljuju da će Karadžic biti osudjen. Zašto?

Od Karadžićevog hapsenje 2008.godine znalo se, ako preživi, da će mu izreći presuda za masovne zlocine. Haški tribunal je pažljivo vodio slučaj znajući njegovu važnost za žrtve i preživjele kao i sveukupan proces pomirenja u ovoj regiji. Međutim, izjava Milorada Dodika na  dnevniku Televizije RS (RTRS) da je sudenje Karadžiću “osveta, a ne pravda”  te da njegova  presuda  ide ka “kolektivnoj odgovornosti koju pripisuju mnogim Srbima i taj koncept se održava” je, još jedan u nizu, pokušaja da se skrene pažnja sa činjenica te naglase svoju presudu prije Haškog tribunala kako bi opravdali Karadžića i zločine koje je on počinio.

Oglasio se i nekadašnji predsjednik Dragan Čavić objašnjavajući da  ne očekuje “nikakav uticaj presude na status RS jer za to ne postoji nikakav osnov.” A šta je onda osnov da političari iz RS-a komentarišu presudu koja još uvijek nije izrečena? Ako uzmemo u obzir da od završetka rata RS je kontinuirano negirala zločine počinjene u Bosni i Hercegovini onda se može zaključiti da je njihova panika osmišljena politička strategija da zataškaju činjenice i istinu, skrenu pažnju sa važnosti presude te pretvore Radovana Karadžića u žrtvu Haškog tribunala, Srpski narod kao zločinoljubce koje međunarodna zajednice prezire i želi da kazni.